PREKORAČENJE NADLEŽNOSTI I SISTEMSKI ZAKONI

PREKORAČENJE NADLEŽNOSTI I SISTEMSKI ZAKONI

Kada se ne želi usvojiti neki zakonski propis, poslanici rado koriste izraz „sistemski zakoni“, tako da time vrše podjelu zakona u ovisnosti o tome ko je predlagač, pa su tako sistemski zakoni oni koje predlaže Vijeće ministara, a ovi drugi (valjda nesistemski) oni koje predlažu poslanici. Pored ove podjele, izražava se i žaljenje što zakoni nisu „sistemski“, jer, eto, da jesu, bili bi usvojeni.

Nisam znala da podnošenjem prijedloga za izmjene i dopune pojedinih zakona i drugih propisa izlazim iz sistema ili, ne daj bože, radim protiv njega, s obzirom na to da član 104. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH (prečišćeni tekst) jasno kaže da Prijedlog zakona može podnijeti poslanik, komisije Doma, zajedničke komisije, Dom naroda, kao i Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara BiH, u okviru svojih nadležnosti.

Osim izgovora o sistemskom i nesistemskom djelovanju, još jedan razlog kojim se pravdaju glasovi „PROTIV“ je prekoračenje nadležnosti, odnosno zadiranje u nadležnosti entiteta, a prije svega entiteta Republika Srpska.

Na posljednjoj, 3. sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, imali smo četiri „sistemska zakona“, dakle, predložena od strane Vijeća ministara, i to: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju institucija BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o patentu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudskoj policiji Bosne i Hercegovine.

Poslanici iz Republike Srpske su za sva četiri „sistemska zakona“ glasali „PROTIV“ ili „SUZDRŽAN“. U najmanju ruku, čudno – svi zakoni predloženi od Vijeća ministara, a ničim ne prekoračuju niti se miješaju u nadležnosti entiteta. Zar i ovim poslanicima nije stalo da se dogradi i poboljša tekst Zakona o upravnim sporovima, da se uvođenjem budžetskog inspektorata (što je odavno učinjeno na nižim nivoima vlasti) pojača kontrola trošenja budžetskog novca i kazne krivci, da se uvedu evropske norme i principi zaštite patenata te poboljša status sudske policije? Sve su ovo odredbe koje bi trebalo da imaju pozitivne efekte i na građane entiteta iz kojeg oni dolaze, tako da bi bilo vrlo interesantno čuti obrazloženje za glasove „PROTIV“ i „SUZDRŽAN“.

Izgovori se naročito traže za odbijanje onih zakona koji se odnose na privilegije poslanika. Tada je posebno izraženo žaljenje što zakon ili drugi propis nije „sistemski“, a on godinama na snazi i nikom ne pada na pamet da ga „sistemski“ mijenja i nadograđuje, jer „sistemski“ omogućava enormne naknade. Pod tim izgovorom odbijen je prijedlog izmjena i dopuna Poslovnika Predstavničkog doma PSBiH, predložen od strane poslanika Naše stranke, kojim bi se ravnopravno regulisao status i profesionalizovanih poslanika i onih koji to nisu, a naknade poslanicima ugradile u zakon, umjesto da o njima odlučuje komisija. Istu sudbinu doživio je i Zakon o izmjenama Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine, predložen od strane poslanika Damira Arnauta, kojim bi se otpremnine poslanika sa dosadašnjih 30.000 KM svele na 10.000 KM. U ovim slučajevima nebitno je iz kog entiteta poslanici dolaze, već da li žele zadržati privilegije ili ne.

Ostaje nejasno kako se sazivanjem tematske sjednice o pravosuđu, koju sam predložila, uz obavezno prisustvo Milana Tegeltije, zadire u nadležnost entiteta Republika Srpska (kako je to plasirano u medijima nakon sjednice), iako su i poslanici SNSD-a glasali PROTIV izvještaja o radu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Da li to znači da je u interesu građana Republike Srpske da imaju korumpirano pravosuđe i sudije i tužioce s aferama?!

Bilo bi dobro kad bi oni koji se pravdaju i nalaze razloge zbog kojih su glasali ovako ili onako, bili barem u tome dosljedni.

IMA SE, MOŽE SE

IMA SE, MOŽE SE!

Kada god optimistično pomislim da se u ovoj našoj zemlji stvari počinju popravljati, barem malim, puževim koracima, neki događaj me razuvjeri. Postajem ponovo svjesna da pohlepi, bahatosti i neodgovornosti odgovornih (odnosno onih koji bi trebalo da se ponašaju odgovorno) nema kraja.

Kada se običnom čovjeku spomene cifra od 300.000,00 KM, zadire se u domen nedostižnog, a ako je u pitanju nezaposlena osoba, penzioner, lice sa posebnim potrebama, e onda se već radi o naučnoj fantastici.

Može li obični čovjek - onaj koji živi od plaće ili penzije, naknade sa biroa ili bez ičeg nabrojanog, zamisliti da se za jednu veče potroše tolike pare? Ne može! Ali zato može ne samo zamisliti, nego i ostvariti direktor BHANSA-e.

Preko 20 godina nismo upravljali svojim nebom (iako su se pojavile informacija da ni sada kontrola nije potpuna), a od toga smo 10 godina imali formiranu agenciju, koja je, prema podacima sa web stranice, osnovana kao neprofitna i finansijski samostalna institucija, sa svojstvom pravnog lica. Sjedište BHANSA-e je u Mostaru. Neprofitna?! Hmmm, čudno.

Sigurno da je kontrola vlastitog neba događaj koji zavređuje pažnju, pa i proslavu u razumnim granicama. Ali ne lezi vraže! Ova neprofitna agencija organizuje dernek na najvišem nivou. Zakon zadovoljen, postupak javne nabavke proveden, zadovoljen i nacionalni kriterij i svačiji ukus. Pjevale zvijezde iz BiH, Hrvatske, Srbije, narodnu, zabavnu muziku, a bilo je i ozbiljne, pa ko voli, nek izvoli. Bilo bi interesantno vidjeti listu zvanica (za one najvažnije, a prije svega, pripadnike političke elite, znamo).

Već su se u medijima pojavile informacije koliko penzija, plaća, naknada i svega drugog stane u 300.000,00 KM.

Ja želim istaći jedan poseban aspekt, a to je rješavanje radno-pravnog statusa Zinete Altumbabić, Tuzlanke, visokoobrazovane žene koja svoja prava traži već 20-tak godina. Njen slučaj je pravni presedan, utoliko što od Ministarstva prometa i komunikacija, tačnije Direkcije za civilnu avijaciju - Kontrole leta na aerodromu u Tuzli, nikad nije dobila akt o otkazu, a prestala je raditi. Ne može ostvariti niti jedno pravo iz radnog odnosa, počev od prijavljivanja na evidenciju službe za zapošljavanje, M4 obrasca, pa do mogućnosti konkurisanja na neko drugo radno mjesto. Njoj je potpuno uskraćeno pravo na rad, ali OVA ŽENA NE TRAŽI POSAO, ONA TRAŽI OTKAZ.

BHANSA je agencija koja pruža usluge u zračnoj plovidbi, pa tako i usluge kontrole letenja i nastavlja kontinuitet ranije, republičke institucije.

U toku mukotrpne borbe za radnička prava, Institucija ombudsmena BiH donijela je Preporuku kojom se Vijeće ministara obavezuje da donese propis kojim će riješiti radno-pravni status radnika koji su bili zaposleni u institucijama Republike Bosne i Hercegovine, broj 78/18. Nakon više od godinu dana preporuka ombudsmena konačno dolazi na dnevni red sjednice Vijeća ministara BiH od ­­­­­­­­­­­­­­21. 11. 2019. godine (iako je materijal blagovremeno dostavljen). Epilog je da se Vijeće ministara UPOZNALO sa Preporukom. Šta ovo znači? Brigo moja pređi na drugoga (čitaj: na novi saziv), umjesto da se nadležno ministarstvo zaduži da postupi po preporuci (čitaj: pripremi tekst zakona).

Da li možemo zamisliti kako je Zineta Altumbabić primila vijest da je 300.000 KM BHANSA potrošila na jelo, piće i estradne zvijezde?

Evo kako (uz njenu dozvolu, skraćena verzija njene objave na FB profilu):

„Preuzimamo nebo, ali ne i radnike!

Dok na slici portala Radio Sarajeva posmatram kako se Ismir Jusko servilno smiješi svom Velikom Šefu, koji se udesio sa ascot kravatom, i preuzima najveće zasluge za osvajanje gornjeg vazdušnog sloja, pade mi na pamet kako se javio u emisiju „Zabranjeni forum“ i javno obećao da će razriješiti moj radno-pravni status. Molila sam, a i danas, skoro 20 godina kasnije, molim da mi daju otkaz. No, oni uvijek imaju amneziju kad sam ja u pitanju, pa osnivaju po još jedno ministarstvo, direkciju ili agenciju koja nema obavezu da preuzima radnike bivših institucija BiH, ali preuzimaju sve što im materijalno pripada. Bili su dužni donijeti i zakon po kojem bi se zbrinuli radnici bivših institucija Republike BiH, odnosno izmjene i dopune postojećeg, ali nisu i neće nikad! Tu, na slikama, su i najveći državni službenici, političari koji već decenijama crpe našu snagu, pamet i prazne naše kase na skupe provode. Ovaj je party bio javan, sa već poznatim kravatama, javno se tražilo i tenderom odlučivalo o najboljim ponuđačima, renomiranim firmama i glasovitim muzičarima i pjevačima. U članku se govori o 300.000,00 KM, (BEZ PDV-a!) pa zamišljam koliko je to plata moglo biti, pa neka su i minimalne sa toplim obrokom od nekih 600,00 KM. Čistom matematikom dođoh do poražavajuće istine: da su te novce usmjerili na samo jednu osobu poput mene, mogli su uplatiti svih 35 godina staža, otpremninu i penziju u trajanju od 20 godina.“

Nije ovo jedini put da se nepotrebno troši 300.000 KM u BHANSA-i. Prošle godine ista suma je potrošena za nabavku pet automobila. Znači, svaki po 60.000 KM, bez PDV-a. Kažu da u BHANSA-i vole audije. Pa zgodno je kad je direktor Agencije zet čelnika HDZ-a, Dragana Čovića, a zetov brat vodi finansije. Želje se mogu ispunjavati bez ikakvih smetnji.

Da su bili samo malo skromniji, pa umjesto 60.000 potrošili po 40.000 na svaki automobil, mogli su se i udobno voziti i pokazati senzibilitet prema ljudima koje su bili dužni zbrinuti. Ali nisu. Mogli su jesti i piti za par hiljada maraka. Ali nisu.

Zineta Altumbabić će i dalje tražiti svoja prava, a elita će nemilice trošiti? E, pa neće! Ima još ljudi koji žele ovoj zemlji i njenim ljudima napredak.

ZAMAJAVANJE NARODA U PUNOM KAPACITETU

Blokada rada Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u trajanju od deset i po mjeseci u svakoj normalnoj zemlji bio bi znak za uzbunu najvišeg stepena.

Umjesto uzbune i hitnog rješavanja nastale situacije, na sceni imamo razvlačenje pameti, prebacivanje odgovornosti sa jednih na druge, tobožnju spremnost lidera vladajućih stranaka na kompromis, kojom samo žele prikriti ucjene i želju za očuvanjem postojeće situacije. Njima trenutna situacija potpuno odgovara, jer kada najviši organ vlasti u zemlji ne funkcioniše, tada su, potpuno neometano, na sceni nezakonitost, samovolja, bezobrazluk i potcjenjivanje inteligencije građana.

Naši lideri su usvojili i poseban stil izražavanja, rado koriste riječi implementacija, u punom kapacitetu, podkapacitiranost, legitimnost..., sve u želji da opravdaju svoje postupke i građane uvjere kako je ono što oni rade ispravno i u njihovom interesu. U pozadini je moć, koju ne žele ispustiti iz ruku i koja se u najgorem obliku manifestuje u Bosni i Hercegovini, jer, zaista, oni ostvare i provedu sve što zamisle.

Primjer prvi:

Komisija za sukob interesa u Republici Srpskoj obustavila je postupak protiv Dragana Čavića, koji je istovremeno narodni poslanik, v.d. direktor javnog preduzeća i predsjednik partije. Obrazloženje - imenovani nije direktor „u punom kapacitetu“ niti je Elektrokrajina javno preduzeće „u punom kapacitetu“ jer posluje u sastavu Elektroprivrede. Vršilac dužnosti direktora i jezički i faktički znači da VRŠI DUŽNOST DIREKTORA, dakle ima i sva njegova ovlaštenja. Ponekad se propiše neko ograničenje, najčešće u visini sredstava kojima v.d. direktor može raspolagati, a u svemu ostalom v.d. direktor je direktor „u punom kapacitetu“. Ako neko privredno društvo obavlja djelatnost od javnog interesa, kao Elektrokrajina, koja se bavi distribucijom električne energije, onda je ono javno preduzeće „u punom kapacitetu“, bez obzira da li je zavisno društvo ili ne. Da ne govorimo o prostoj logici koja nam kaže da jedna te ista osoba ne može biti u organu (u ovom slučaju Narodna skupština Republike Srpske) koji razmatra izvještaj o poslovanju preduzeća na čijem je čelu.

Primjer drugi:

Predsjednica Nadzornog odbora Elektroprivrede RS se nije potrudila ni da pronađe neke nove jezičke konstrukcije u odgovoru Transparency Internationalu u BiH, kako bi ponudila barem naizgled smisleno objašnjenje u slučaju Luke Petrovića, koji je istovremeno direktor Elektroprivrede i generalni sekretar SNSD-a. Na jasno ukazanu nepravilnost i nezakonitost, Slavica Injac odgovara da se „sva imenovanja obavljaju u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima“. Dakle, bezobrazluk „u punom kapacitetu“ - na očitu povredu propisa odgovara se kako je sve zakonito i u skladu sa tim istim propisima.

Primjer treći:

Nije ni Federacija BiH imuna na nove jezičke konstrukcije, pa se tako izmišlja pojam „uvjetan upis“ za potrebe prelaska Mislava Matuška sa Stomatološkog na Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Mislav je sin načelnika Neuma (načelnika koji radi u dva doma zdravlja i vodi ginekološku kliniku u drugoj državi), kojeg se pod krinkom „uslovnog upisa“ upisuje na Medicinski fakultet bez obzira na sva negativna mišljenja zvaničnih organa tog fakulteta, čak i nadležne inspekcije. Istovremeno, na tom slučaju pokaže se odlična saradnja između SDA i HDZ-a, dakle „u punom kapacitetu“.

Saradnja vladajućih je odlična kad treba zaobići zakon i uživati privilegije. Za službena putovanja potrošeno je preko 90.000,00 KM za prvih šest mjeseci od konstituisanja domova državnog parlamenta - nalozi se bez problema potpisuju unutar tri stranke čiji poslanici i delegati „u punom kapacitetu“ troše javni novac.

Ima i onih koji se baš i ne trude svoje nastupe zaodjenuti u neki novi jezički oblik, već se služe provjerenim i lako razumljivim izrazima, pa tako potpredsjednica VSTV-a, Ružica Jukić ljude naziva gestapovcima, kretenima, glupačama/cima... Potpuno jasno i razumljivo širokim narodnim masama, samo što bi zbog ovakvih kvalifikacija u nekoj drugoj zemlji morala dati ostavku. No, kod nas ne mora, a i zašto bi? Nema je ko smijeniti niti procesuirati za bilo šta.

Odluka Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, sa jedine održane sjednice, koju je sazvalo nas nekolicina poslanika, o formiranju Komisije za preispitivanje stanja u pravosuđu, nije ispoštovana. Tumačenje sekretara Doma – sastav Komisije nije u skladu sa Poslovnikom. Ovom prilikom Poslovnik je proizvoljno i netačno tumačen, ali kako konstituisanje Komisije može izvršiti samo sekretar Doma, a on kaže da ne može – onda ne može. Članovi VSTV-a i dalje rade kako rade, odnosno rade šta hoće i to „u punom kapacitetu“.

Predstavnici vladajućih stranaka se „u punom kapacitetu“ trude da narodu objasne kako su oni za formiranje vlasti, a sva trojica rade suprotno.

Narod zamajavaju „u punom kapacitetu“, dok milijarde konvertibilnih maraka, namijenjene tom istom narodu, stoje neiskorištene, samo zato što šačici ljudi ovakva situacija odgovara.

BEZOBRAZLUK ISTINE I LAŽI

BEZOBRAZLUK, ISTINE I LAŽI

Završena je druga hitna sjednica Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Sazvalo ju je 14 poslanika, a u prvom pokušaju prekinuta je zbog nepoštivanja Poslovnika predsjedavajuće, ali, na kraju, ipak održana. Uspjeh je i to, s obzirom na to da blokadu rada Predstavničkog doma koja traje od njegovog konstituisanja. Na dnevnom redu bila su dva veoma važna pitanja – pojednostavljeno, raspravljalo se o aktuelnoj situaciji u pravosuđu i migrantskoj krizi.

Bilo je pokušaja da se „minira“ i ova sjednica, uz one isprazne i neodržive argumente da nemamo odgovarajućeg materijala, da o ovome treba pričati ali... itd, itd. Na sreću, takvi argumenti nisu naišli na plodno tlo i sjednica je održana. O ishodu se, manje-više, zna iz medija, ali sam iznenađena bezobrazlukom onih zbog čijih afera smo i zasjedali, te očitim manipulacijama, pa i lažima političkih čelnika i parlamentaraca.

Ono što me definitivno ostavlja bez riječi je potpuni nedostatak stida predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Vinovnik afere „Potkivanje“ ima obraza da se oglašava u javnosti i da održanu sjednicu i usvojene zaključke naziva populizmom. Dakle, čovjek koji krši odredbe i Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i Kodeksa sudačke etike ima da poruči nešto nama, poslanicima, koji su zbog njegovog skandaloznog ponašanja (koje je u stvari samo kulminacija svih afera u pravosuđu) sazvali sjednicu Predstavničkog doma i svojim diskusijama ukazali na anomalije kojima svjedočimo u ovoj oblasti. Za njega je populizam zatražena ostavka svih članova VSTV-a, jer, kako kaže, treba mijenjati Zakon o VSTV-u.

Tegeltija (ne želim ga nazivati gospodinom, jer on to za mene nije), izgleda, misli da smo mi zaista neuki i da ne znamo osnovne proceduralne stvari. Znamo, Milane, šta je u domenu Parlamentarne skupštine, no mislili smo da će članovi VSTV-a pokupiti barem trunčice preostalog dostojanstva i podnijeti ostavke. Zato smo ih zatražili, jer ih sami niste podnijeli odmah nakon izbijanja afere. Ni drugi članovi VSTV-a nisu imuni na afere (samo letimična pretraga medijskih objava će dati mnoštvo rezultata), a i oni rijetki, čija imena nisu uprljana protivzakonitim i nemoralnim radnjama, treba da daju ostavke s obzirom na činjenicu da su potrčali svom predsjedniku dati bezrezervnu podršku, bez imalo ograde, barem u smislu da je slučaj potrebno istražiti. Zakon o VSTV-u, u svom članu 4, tačka 2. kaže da su članovi Vijeća osobe visokih moralnih kvaliteta i profesionalne nepristrasnosti, a etički kodeksi i sudačke i tužiteljske etike definisali su pitanje integriteta i doličnog ponašanja os posjećivanje određenih mjesta do uzdržavanja od određenih javnih aktivnosti. Čak se ovim principima VSTV hvali, kao postignućem u 2018. godini. Rasprava u kafani sa strankom u postupku o konkretnom predmetu, te nedolično ponašanje i afere i drugih članova VSTV-a nije u skladu sa navedenim odredbama. Eto, zato smo, Tegeltija, TRAŽILI da podnesete ostavke, svjesni činjenice da nas niste u obavezi poslušati. Zaboravili ste reći da smo usvojili i zaključak o neophodnosti izmjena Zakona o VSTV-u i to je ono što Parlament može i treba. Očito da ćete vi i vaše kolege do tada ostati dosljedni u svojoj namjeri da zadržite funkcije te da će mrvice vašeg dostojanstva ipak ostati rasute u nekom samo vama znanom vremenu i prostoru.

Nije samo Tegeltija osporavao značaj sjednice i usvojenih zaključaka. Utrkivao se sa njim i Staša Košarac, šef Kluba SNSD-a, nazivajući učešće na sjednici  PDP-a i SDS-a podaništvom, uz tvrdnju da doneseni zaključci nisu stav Parlamenta BiH, s obzirom na to da o njima nije odlučivao Dom naroda. Niko nije ni rekao da se radi o stavu Parlamenta, zaključci su donijeti u Predstavničkom domu, te se sličnim izjavama građani žele izmanipulisati, a rad Predstavničkog doma PS BiH prikazati ispraznim i nevažnim. Očigledno je da se vladajuća stranka u RS-u ne može pomiriti sa činjenicom da u tom entitetu ne misle svi isto, odnosno onako kako im vladajući narede. 

Predsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Borjana Krišto umjesto da podržava rad Doma, “boji se da su zaključci i predlagani i izglasani od onih koji žele dodatni haos u BiH”. Opet na sceni drskost i zamjena teza. Iz ove izjave proizilazi da mi, koji želimo da Dom radi, mi koji smo sazvali sjednicu i aktivno učestvovali u njenom radu, ne radimo to jer želimo boljitak našoj zemlji, već zato da bismo izazvali haos. Kakav haos? Zar na sceni već nije haos? Blokada rada najviše zakonodavne institucije, ucjene, negiranje Bosne i Hercegovine, odlučivanje i dogovori van institucija BiH... imalo bi se još nabrajati – to je haos, a ne nastojanje da o nekim od najvažnijih pitanja i problema u zemlji razgovaramo i donosimo odluke tamo gdje im je i mjesto, u Parlamentu. Predsjedavajuća, malo više odgovornosti prilikom davanja izjava, molim!

Ne prezaju naši političari ni od otvorenih laži. Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma PS BiH Nebojša Radmanović bez imalo stida kaže kako nije formirana Komisija za izbor Vijeća ministara, želeći tako krivicu za blokadu Parlamenta prebaciti na nekog drugog. Komisija je formirana već na konstituirajućoj sjednici Predstavničkog doma, a stvarni krivac za blokadu je SNSD i njegovi istomišljenici.

Nikola Špirić barata proizvoljnim ciframa u vezi sa brojem zaposlenih u inistitucije BiH i to na način koji prevazilazi čak i lovačke priče u smislu preuveličavanja činjenica. Pogriješio je za samo 400 uposlenih (umjesto 584, kako on navodi, zvanični podaci su 156). Sitnica, zar ne?

Svi vi koji svoje greške i blokade prikrivate neistinama i napadima na one koji žele da rade u Parlamentu, upotrijebite svoju energiju za postizanje dogovora, ali tamo gdje mu je mjesto – u Parlamentu.

POGAŽENE POSLANIČKE ZAKLETVE

„Obavezujem se da ću savjesno obavljati povjerene mi dužnosti; poštivati Ustav Bosne i Hercegovine i u potpunosti provoditi Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; štititi i zauzimati se za ljudska prava i osnovne slobode, te štititi interese i ravnopravnost svih naroda i građana.“ Ovo je tekst zakletve koju su 6. 12. 2018. položila 42 zastupnika/ce Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Za mene je to bio jedan od najznačajnijih i najljepših trenutaka u životu, ali i čin koji je pred mene stavio ozbiljne obaveze i odgovornost. Sada, nakon više od šest mjeseci od konstituisanja Predstavničkog doma, očigledno je da sam naivno mislila kako ova zakletva jednako obavezuje sve poslanike/ce i kako ćemo, poučeni dosadašnjim lošim iskustvima, barem POČETI raditi.

Prva sjednica, na kojoj je trebalo izabrati radna tijela – odgođena je i još uvijek nije zakazana. Hitna sjednica o migrantskoj krizi je prekinuta, jer nije postojao kvorum za odlučivanje, što u prevodu znači da nisu došli predstavnici stranaka iz reda srpskog i hrvatskog korpusa. O migrantima se samo piše, izražava zabrinutost, konstatuje njihov povećani priliv i najavljuju još masovniji ulasci na teritoriju Bosne i Hercegovine, ali ovo pitanje, očigledno, nije dovoljno važno i dovoljno alarmantno za određeni broj poslanika. Za aktivno učešće u rješavanju ovog problema nije važno da li postoji skupštinska većina ili ne, nije bitno ko će biti predsjedavajući Vijeća ministara, nije relevantan ni izborni zakon, nije neophodno ni formirati radna tijela –potrebno je DOĆI NA SJEDNICU I DATI SVOJ DOPRINOS. Obavezuje nas na to ona zakletva s početka teksta, posebno dio koji se odnosi na zaštitu i zauzimanje za ljudska prava. Treba zaštititi prava migranata, ali i stanovnika Unsko-sanskog kantona – potrebno je, ali, eto, za neke poslanike nije vrijedno ni dolaska na sjednicu.

Izražava svoju namjeru za obraćanje poslanicima oba doma predsjedavajući Ustavnog suda, Zlatko Knežević, ali on je samo predsjednik NAJVIŠE PRAVOSUDNE INSTITUCIJE U ZEMLJI, čijim se odlukama mora povinovati i sam Parlament. Hoće predsjednik da priča o ustavnosti, ali neće kolegiji domova, inače bi sazvali sjednicu. Ćute i ne pada im na pamet da udovolje zahtjevu. A zašto bi? Ko je taj predsjednik Ustavnog suda u odnosu na poslanike, koji mogu da ne rade, da ne ispune osnovnu dužnost dolaska na sjednicu, da prespavaju cijeli mandat, da blokiraju rad Parlamenta, a da, pri tome, primaju platu?

Vijeće Evrope nam, i pored probijanja roka, dozvolilo imenovanje predstavnika u Parlamentarnu skupštinu Vijeća Evrope, ali ni to nije dovoljan razlog za sazivanje i održavanje sjednice. Ma šta će nama neko tamo Vijeće Evrope određivati?!

Zaboravljaju neki poslanici obaveze koje jasno proizilaze iz Ustava i zakona Bosne i Hercegovine te podzakonskih akata koji regulišu rad Parlamenta Bosne i Hercegvine. U Poslovniku Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine  Bosne i Hercegovine Poglavlje II, Odjeljak A, nosi naslov „Prava i dužnosti poslanika“. „Poslanik ima pravo i dužnost PRISUSTVOVATI SJEDNICI Doma i sjednici komisija čiji je član. On učestvuje u njihovom radu i angažira se na pronalaženju rješenja i donošenju odluka kojima se osigurava izvršavanje ustavnih nadležnosti institucija BiH“ (član 7. stav 2 Poslovnika). „Poslanik ima pravo inicirati usvajanje, izmjene ili dopune Ustava BiH, zakona i drugih akata, kao i primijeniti druge postupke sadržane u ovom poslovniku“ (član 9. Poslovnika). „Poslanik je dužan baviti se pitanjima od političkog i javnog interesa“ (član 10. stav 1 Poslovnika). Ispravka – nisu neki poslanici zaboravili na svoje obaveze, oni ih SVJESNO IGNORIŠU. Pozivam ih stoga da ignorišu i pravo regulisano članom 12. Poslovnika – pravo na plaću i druge naknade, poslanički paušal i naknadu određenih materijalnih troškova. Znam da me neće poslušati, jer nema ih ko natjerati. Sankcija NEMA, a zakletva je zaboravljena čim je izrečena.

NAKNADNO O NAKNADAMA

NAKNADNO O NAKNADAMA

U namjeri da pređem na drugu fazu u proceduri ukidanja paušala, uočila sam još neke činjenice koje su u najmanju ruku neobične...

Ponovit ću da su članom 39a Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH (neslužbeni prečišćeni tekst) regulisane „Naknade u vezi s obavljanjem poslaničkog i delegatskog mandata“, koji glasi: „Naknade u vezi s obavljanjem poslaničkog i delegatskog mandata u Parlamentarnoj skupštini BiH, a koje nisu regulisane odredbama čl. 30-48. ovog zakona, posebnim aktom reguliše Zajednička komisija za administrativne poslove Parlamentarne skupštine BiH.“

Pažljivim iščitavanjem Odluke Zajedničke komisije za administrativne poslove Parlamentarne skupštine BiH, ustanovila sam da paušal nije jedina naknada koja je, mimo zakona, utvrđena ovom odlukom. U istoj ravni su razlika plaće poslanicima koji nisu u radnom odnosu i pravo na hotelski smještaj poslanika koji ne koriste naknadu za troškove smještaja, odvojenog života i posjete porodici.

 Članom 4. Odluke utvrđeno je da „poslanik odnosno delegat koji nije u radnom odnosu u Parlamentarnoj skupštini BiH ima pravo na razliku plaće ako mu je plaća u matičnoj organizaciji u kojoj je stalno zaposlen manja u odnosu na plaću koju bi ostvario da je u radnom odnosu u Parlamentarnoj skupštini BiH.“

Član 13. Odluke propisuje da „za učešće u radu sjednica domova, komisija domova, kao i ostalih sjednica u vezi s poslovima Parlamentarne skupštine BiH, poslanici i delegati koji ne koriste pravo na naknadu za troškove smještaja, odvojenog života i posjete porodici imaju pravo na hotelski smještaj u hotelima koji su izabrani na tenderu.“

Ono što je sporno kod navedenih naknada (iako je diskutabilno da li su to naknade ili prava, obzirom da razlika u plaći na koju se plaćaju svi doprinosi na plaću ne može biti naknada, a korištenje hotelskog smještaja je naprosto pravo i lični izbor svakog pojedinca) jeste činjenica da ove naknade nisu utvrđene Zakonom o plaćama i naknadama u instutucijama BiH. Tako je članovima Zajedničke komisije za administrativne poslove ostavljena mogućnost raspolaganja značajnim budžetskim sredstvima, što nije u skladu sa načelom zakonitosti i transparentnosti.

Samo za paušale poslanicima i delegatima mjesečno se isplati 40.671,78 KM neto, a kada se tome dodaju razlike plaća i pravo na hotelski smještaj, jasno je da je jednoj komisiji dato preveliko pravo!

Ovo mišljenje dijeli i Ured za reviziju institucija BiH, koji smatra da je prilikom regulisanja plaća i svih drugih materijalnih prava poslanika i delegata neophodno sva prava i obaveze regulisati kroz zakonska rješenja kojim bi se obuhvatile i uvažile sve specifičnosti Parlamentarne skupštine, a ne internim aktima kao do sad. U tom procesu bi trebalo ugraditi primjere dobre prakse iz zemalja sa visoko razvijenom demokratskom kulturom, sve u cilju transparentnog i zakonitog uređivanja ove vrlo značajne i osjetljive kategorije trošenja javnih sredstava.

Moje probijanje kroz prašumu propisa dovelo me je do zaključka da se druga faza treba odvijati na malo drugačiji način - osim ukidanja paušala, potrebno je i ostale naknade koje ne tretira zakon uvesti u zakonske okvire i time jednoj maloj grupi ljudi oduzeti ulogu zakonodavca i raspolaganje značajnim budžetskim sredstvima.

NIMALO PAUŠALNO O PAUŠALIMA

NIMALO PAUŠALNO O PAUŠALIMA

Kao neko ko nema iskustva u skupštinskim klupama, a u želji da počnem ispunjavati predizborna obećanja koja se odnose na smanjivanje primanja poslanika i delegata, „zaronila“ sam u zakonske propise koji regulišu ovu materiju. Interesovao me prvenstveno paušal - kako njegova visina, tako i pojam (definicija). U prvi mah sam pomislila da to za mene neće predstavljati preveliku teškoću, jer ako iskustvo u skupštinskim klupama tek stičem, iskustvo diplomiranog pravnika imam u trajanju od 34 godine. Ali, ne lezi vraže!

Prvi susret sa pojmom paušala je odredba člana 12. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH: „Poslanik, koji ima status stalno zaposlenog u Parlamentarnoj skupštini BiH, ima pravo na plaću za obavljanje dužnosti i druge naknade, u skladu sa zakonom i odlukama Zajedničke komisije za administrativne poslove, a svi poslanici imaju pravo na poslanički paušal, te pravo na naknadu određenih materijalnih troškova.“ Već ovdje se pali prva lampica - ako poslanik ima pravo na plaću u skladu sa zakonom, kakav značaj u tom segmentu imaju odluke neke komisije?

Idemo na etapu dva. Pribavljam u stručnoj službi Parlamentarne skupštine Neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH. Sva sreća pa postoji ovaj tekst, obzirom da je Zakon od 2008. godine pretrpio PETNAEST izmjena. Tražim paušale, ali ne nalazim ih. Umjesto toga, nalazim podnaslov „Naknade u vezi s obavljanjem poslaničkog i delegatskog mandata“ i član 39a, uvršten u Zakon 2012. godine, koji glasi: „Naknade u vezi s obavljanjem poslaničkog i delegatskog mandata u Parlamentarnoj skupštini BiH, a koje nisu regulisane odredbama čl. 30-48. ovog zakona, posebnim aktom reguliše Zajednička komisija za administrativne poslove Parlamentarne skupštine BiH.“ E, sad se više ne pali jedna, nego nekoliko lampica, sa upitnikom iznad.

Naknade su, dakle, regulisane u osamnaest članova Zakona, ali ni to nije dovoljno i treba još neka, POSEBNA naknada, koja nije utvrđena Zakonom, nego odlukom Komisije (!!!). Da li je takvo rješenje uopšte moguće, zar se time jednoj komisiji ne daju ovlaštenja zakonodavca?

Obzirom da još uvijek nisam saznala šta je to paušal i kolika je njegova visina, idem dalje - na fazu tri. Opet mi u mom traženju pomažu zaposlenice u stručnim službama Parlamentarne skupštine, koje mi dostavljaju Odluku Zajedničke komisije za administrativne poslove Parlamentarne skupštine BiH. Konačno, EUREKA!

Poglavlje III - Mjesečni paušal i član 6:  „Poslaniku i delegatu za obavljanje poslaničke i delegatske dužnosti pripada mjesečni paušal bez obzira na radnopravni status (ponovljena odredba iz Poslovnika, op.aut.). Visina paušala utvrđuje se množenjem osnovice plaće koeficijentom 1,50 (opet ne znam visinu, razmišljam ja). Svrha ili namjena paušala (zar to nije jedno te isto, opet ja razmišljam) je za dodatne aktivnosti poslanika i delegata tokom mandata, a koji se tiču povećanih materijalnih troškova u obavljanju poslaničkih, odnosno delegatskih dužnosti (a tiču se: rada u izbornoj jedinici, prisustva manifestacijama po pozivu organizatora i drugim aktivnostima gdje Parlamentarna skupština BiH ne snosi troškove stručnog osposobljavanja i usavršavanja i konsultantskih usluga).“ E ovdje mi se više ne pale lampice, nego nastaje vatromet zbog pitanja, nedoumica i nelogičnosti koje mi se roje po glavi i ljutnje koja me pri tom obuzima.

Paušal regulišu zakon i još tri druga podzakonska akta: Poslovnik, Odluka Zajedničke komisije, a da biste došli do konačnog iznosa, morate izvršiti i uvid u Odluku Vijeća ministara o visini osnovice za isplatu plata. Pa mnogo važnija prava i pravni instituti ne obrađuju se u ovoliko propisa.

Kako jedna komisija može odlučivati o naknadi koju ne tretira zakon? Znači li to da nekoliko ljudi može utvrditi naknade za bilo šta što im padne na pamet, npr. naknadu zbog udisanja zagađenog zraka, ili nešto slično?

Koje su to dodatne aktivnosti poslanika i delegata koji prouzrokuju povećane materijalne troškove? Svaki delegat i poslanik je član neke od stranaka i djeluje u svojoj izbornoj bazi, obzirom da je iz te baze i izabran, odnosno delegiran. Da li će raditi u svojoj izbornoj jedinici, ili neće, je slobodan izbor i privatna stvar i svakako da mu za te aktivnosti ne treba plaćati naknadu iz budžeta. Koje su to manifestacije po pozivu organizatora za koje poslaniku ili delegatu treba dodatno plaćati? Ukoliko se radi o manifestaciji koja je od značaja za obavljanje poslaničke ili delegatske funkcije, poslanik ima pravo na službeno putovanje i dnevnicu (a da ne govorim o tome da, po pravilu, organizator koji uputi poziv plaća i troškove).

Šta znači formulacija „i drugim aktivnostima gdje Parlamentarna skupština BiH ne snosi troškove stručnog osposobljavanja i usavršavanja i konsultantskih usluga?“ Ako neko hoće da se usavršava, neka to radi od svojih para, a ne iz budžeta, a ako traži konsultantske usluge (iako zaista nisam sigurna o kakvim bi se uslugama moglo raditi), opet – brate – iz svog džepa!

Nakon ove moje pretrage, nameće se samo jedan zaključak: imat ću puno posla dok ostvarim svoj cilj – da ovu vrstu, potpuno neosnovane, naknade izbrišem iz svih propisa u kojima se ušančila... Prvi korak sam već preduzela u pravcu izmjene Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Idemo dalje, na fazu dva i tri, ali o tome u nekom narednom tekstu.