ZAMAJAVANJE NARODA U PUNOM KAPACITETU
Blokada rada Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i
Hercegovine u trajanju od deset i po mjeseci u svakoj normalnoj zemlji bio bi
znak za uzbunu najvišeg stepena.
Umjesto uzbune i hitnog rješavanja nastale situacije, na sceni
imamo razvlačenje pameti, prebacivanje odgovornosti sa jednih na druge,
tobožnju spremnost lidera vladajućih stranaka na kompromis, kojom samo žele
prikriti ucjene i želju za očuvanjem postojeće situacije. Njima trenutna
situacija potpuno odgovara, jer kada najviši organ vlasti u zemlji ne
funkcioniše, tada su, potpuno neometano, na sceni nezakonitost, samovolja,
bezobrazluk i potcjenjivanje inteligencije građana.
Naši lideri su usvojili i poseban stil izražavanja, rado koriste
riječi implementacija, u punom kapacitetu, podkapacitiranost, legitimnost...,
sve u želji da opravdaju svoje postupke i građane uvjere kako je ono što oni
rade ispravno i u njihovom interesu. U pozadini je moć, koju ne žele ispustiti
iz ruku i koja se u najgorem obliku manifestuje u Bosni i Hercegovini, jer,
zaista, oni ostvare i provedu sve što zamisle.
Primjer prvi:
Komisija za sukob interesa u Republici Srpskoj obustavila je postupak
protiv Dragana Čavića, koji je istovremeno narodni poslanik, v.d. direktor javnog
preduzeća i predsjednik partije. Obrazloženje - imenovani nije direktor „u
punom kapacitetu“ niti je Elektrokrajina javno preduzeće „u punom kapacitetu“
jer posluje u sastavu Elektroprivrede. Vršilac dužnosti direktora i jezički i
faktički znači da VRŠI DUŽNOST DIREKTORA, dakle ima i sva njegova ovlaštenja.
Ponekad se propiše neko ograničenje, najčešće u visini sredstava kojima v.d.
direktor može raspolagati, a u svemu ostalom v.d. direktor je direktor „u punom
kapacitetu“. Ako neko privredno društvo obavlja djelatnost od javnog interesa,
kao Elektrokrajina, koja se bavi distribucijom električne energije, onda je ono
javno preduzeće „u punom kapacitetu“, bez obzira da li je zavisno društvo ili
ne. Da ne govorimo o prostoj logici koja nam kaže da jedna te ista osoba ne
može biti u organu (u ovom slučaju Narodna skupština Republike Srpske) koji
razmatra izvještaj o poslovanju preduzeća na čijem je čelu.
Primjer drugi:
Predsjednica Nadzornog odbora Elektroprivrede RS se nije potrudila
ni da pronađe neke nove jezičke konstrukcije u odgovoru Transparency Internationalu
u BiH, kako bi ponudila barem naizgled smisleno objašnjenje u slučaju Luke
Petrovića, koji je istovremeno direktor Elektroprivrede i generalni sekretar
SNSD-a. Na jasno ukazanu nepravilnost i nezakonitost, Slavica Injac odgovara da
se „sva imenovanja obavljaju u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima“.
Dakle, bezobrazluk „u punom kapacitetu“ - na očitu povredu propisa odgovara se
kako je sve zakonito i u skladu sa tim istim propisima.
Primjer treći:
Nije ni Federacija BiH imuna na nove jezičke konstrukcije, pa se
tako izmišlja pojam „uvjetan upis“ za potrebe prelaska Mislava Matuška sa
Stomatološkog na Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Mislav je sin načelnika
Neuma (načelnika koji radi u dva doma zdravlja i vodi ginekološku kliniku u
drugoj državi), kojeg se pod krinkom „uslovnog upisa“ upisuje na Medicinski
fakultet bez obzira na sva negativna mišljenja zvaničnih organa tog fakulteta,
čak i nadležne inspekcije. Istovremeno, na tom slučaju pokaže se odlična
saradnja između SDA i HDZ-a, dakle „u punom kapacitetu“.
Saradnja vladajućih je odlična kad treba zaobići zakon i uživati
privilegije. Za službena putovanja potrošeno je preko 90.000,00 KM za prvih
šest mjeseci od konstituisanja domova državnog parlamenta - nalozi se bez
problema potpisuju unutar tri stranke čiji poslanici i delegati „u punom kapacitetu“
troše javni novac.
Ima i onih koji se baš i ne trude svoje nastupe zaodjenuti u neki
novi jezički oblik, već se služe provjerenim i lako razumljivim izrazima, pa
tako potpredsjednica VSTV-a, Ružica Jukić ljude naziva gestapovcima, kretenima,
glupačama/cima... Potpuno jasno i razumljivo širokim narodnim masama, samo što
bi zbog ovakvih kvalifikacija u nekoj drugoj zemlji morala dati ostavku. No,
kod nas ne mora, a i zašto bi? Nema je ko smijeniti niti procesuirati za bilo
šta.
Odluka Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, sa jedine
održane sjednice, koju je sazvalo nas nekolicina poslanika, o formiranju
Komisije za preispitivanje stanja u pravosuđu, nije ispoštovana. Tumačenje
sekretara Doma – sastav Komisije nije u skladu sa Poslovnikom. Ovom prilikom
Poslovnik je proizvoljno i netačno tumačen, ali kako konstituisanje Komisije
može izvršiti samo sekretar Doma, a on kaže da ne može – onda ne može. Članovi
VSTV-a i dalje rade kako rade, odnosno rade šta hoće i to „u punom kapacitetu“.
Predstavnici vladajućih stranaka se „u punom kapacitetu“ trude da
narodu objasne kako su oni za formiranje vlasti, a sva trojica rade suprotno.
Narod zamajavaju „u punom kapacitetu“, dok milijarde konvertibilnih
maraka, namijenjene tom istom narodu, stoje neiskorištene, samo zato što šačici
ljudi ovakva situacija odgovara.
