POGAŽENE POSLANIČKE ZAKLETVE
„Obavezujem se da ću savjesno obavljati povjerene mi dužnosti;
poštivati Ustav Bosne i Hercegovine i u potpunosti provoditi Opći okvirni
sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; štititi i zauzimati se za ljudska prava
i osnovne slobode, te štititi interese i ravnopravnost svih naroda i građana.“
Ovo je tekst zakletve koju su 6. 12. 2018. položila 42 zastupnika/ce
Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Za mene je to
bio jedan od najznačajnijih i najljepših trenutaka u životu, ali i čin koji je
pred mene stavio ozbiljne obaveze i odgovornost. Sada, nakon više od šest
mjeseci od konstituisanja Predstavničkog doma, očigledno je da sam naivno
mislila kako ova zakletva jednako obavezuje sve poslanike/ce i kako ćemo,
poučeni dosadašnjim lošim iskustvima, barem POČETI raditi.
Prva sjednica, na kojoj je trebalo izabrati radna tijela – odgođena
je i još uvijek nije zakazana. Hitna sjednica o migrantskoj krizi je prekinuta,
jer nije postojao kvorum za odlučivanje, što u prevodu znači da nisu došli
predstavnici stranaka iz reda srpskog i hrvatskog korpusa. O migrantima se samo
piše, izražava zabrinutost, konstatuje njihov povećani priliv i najavljuju još
masovniji ulasci na teritoriju Bosne i Hercegovine, ali ovo pitanje, očigledno,
nije dovoljno važno i dovoljno alarmantno za određeni broj poslanika. Za
aktivno učešće u rješavanju ovog problema nije važno da li postoji skupštinska
većina ili ne, nije bitno ko će biti predsjedavajući Vijeća ministara, nije
relevantan ni izborni zakon, nije neophodno ni formirati radna tijela –potrebno
je DOĆI NA SJEDNICU I DATI SVOJ DOPRINOS. Obavezuje nas na to ona zakletva s
početka teksta, posebno dio koji se odnosi na zaštitu i zauzimanje za ljudska
prava. Treba zaštititi prava migranata, ali i stanovnika Unsko-sanskog kantona
– potrebno je, ali, eto, za neke poslanike nije vrijedno ni dolaska na sjednicu.
Izražava svoju namjeru za obraćanje poslanicima oba doma
predsjedavajući Ustavnog suda, Zlatko Knežević, ali on je samo predsjednik
NAJVIŠE PRAVOSUDNE INSTITUCIJE U ZEMLJI, čijim se odlukama mora povinovati i
sam Parlament. Hoće predsjednik da priča o ustavnosti, ali neće kolegiji
domova, inače bi sazvali sjednicu. Ćute i ne pada im na pamet da udovolje
zahtjevu. A zašto bi? Ko je taj predsjednik Ustavnog suda u odnosu na
poslanike, koji mogu da ne rade, da ne ispune osnovnu dužnost dolaska na
sjednicu, da prespavaju cijeli mandat, da blokiraju rad Parlamenta, a da, pri
tome, primaju platu?
Vijeće Evrope nam, i pored probijanja roka, dozvolilo imenovanje
predstavnika u Parlamentarnu skupštinu Vijeća Evrope, ali ni to nije dovoljan
razlog za sazivanje i održavanje sjednice. Ma šta će nama neko tamo Vijeće
Evrope određivati?!
Zaboravljaju neki poslanici obaveze koje jasno proizilaze iz Ustava
i zakona Bosne i Hercegovine te podzakonskih akata koji regulišu rad Parlamenta
Bosne i Hercegvine. U Poslovniku Predstavničkog doma Parlamentarne
skupštine Bosne i Hercegovine Poglavlje
II, Odjeljak A, nosi naslov „Prava i dužnosti poslanika“. „Poslanik ima pravo i
dužnost PRISUSTVOVATI SJEDNICI Doma
i sjednici komisija čiji je član. On učestvuje u njihovom radu i angažira se na
pronalaženju rješenja i donošenju odluka kojima se osigurava izvršavanje
ustavnih nadležnosti institucija BiH“ (član 7. stav 2 Poslovnika). „Poslanik
ima pravo inicirati usvajanje, izmjene ili dopune Ustava BiH, zakona i drugih
akata, kao i primijeniti druge postupke sadržane u ovom poslovniku“ (član 9.
Poslovnika). „Poslanik je dužan baviti se pitanjima od političkog i javnog
interesa“ (član 10. stav 1 Poslovnika). Ispravka – nisu neki poslanici
zaboravili na svoje obaveze, oni ih SVJESNO IGNORIŠU. Pozivam ih stoga da
ignorišu i pravo regulisano članom 12. Poslovnika – pravo na plaću i druge
naknade, poslanički paušal i naknadu određenih materijalnih troškova. Znam da
me neće poslušati, jer nema ih ko natjerati. Sankcija NEMA, a zakletva je
zaboravljena čim je izrečena.