POGAŽENE POSLANIČKE ZAKLETVE

„Obavezujem se da ću savjesno obavljati povjerene mi dužnosti; poštivati Ustav Bosne i Hercegovine i u potpunosti provoditi Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; štititi i zauzimati se za ljudska prava i osnovne slobode, te štititi interese i ravnopravnost svih naroda i građana.“ Ovo je tekst zakletve koju su 6. 12. 2018. položila 42 zastupnika/ce Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Za mene je to bio jedan od najznačajnijih i najljepših trenutaka u životu, ali i čin koji je pred mene stavio ozbiljne obaveze i odgovornost. Sada, nakon više od šest mjeseci od konstituisanja Predstavničkog doma, očigledno je da sam naivno mislila kako ova zakletva jednako obavezuje sve poslanike/ce i kako ćemo, poučeni dosadašnjim lošim iskustvima, barem POČETI raditi.

Prva sjednica, na kojoj je trebalo izabrati radna tijela – odgođena je i još uvijek nije zakazana. Hitna sjednica o migrantskoj krizi je prekinuta, jer nije postojao kvorum za odlučivanje, što u prevodu znači da nisu došli predstavnici stranaka iz reda srpskog i hrvatskog korpusa. O migrantima se samo piše, izražava zabrinutost, konstatuje njihov povećani priliv i najavljuju još masovniji ulasci na teritoriju Bosne i Hercegovine, ali ovo pitanje, očigledno, nije dovoljno važno i dovoljno alarmantno za određeni broj poslanika. Za aktivno učešće u rješavanju ovog problema nije važno da li postoji skupštinska većina ili ne, nije bitno ko će biti predsjedavajući Vijeća ministara, nije relevantan ni izborni zakon, nije neophodno ni formirati radna tijela –potrebno je DOĆI NA SJEDNICU I DATI SVOJ DOPRINOS. Obavezuje nas na to ona zakletva s početka teksta, posebno dio koji se odnosi na zaštitu i zauzimanje za ljudska prava. Treba zaštititi prava migranata, ali i stanovnika Unsko-sanskog kantona – potrebno je, ali, eto, za neke poslanike nije vrijedno ni dolaska na sjednicu.

Izražava svoju namjeru za obraćanje poslanicima oba doma predsjedavajući Ustavnog suda, Zlatko Knežević, ali on je samo predsjednik NAJVIŠE PRAVOSUDNE INSTITUCIJE U ZEMLJI, čijim se odlukama mora povinovati i sam Parlament. Hoće predsjednik da priča o ustavnosti, ali neće kolegiji domova, inače bi sazvali sjednicu. Ćute i ne pada im na pamet da udovolje zahtjevu. A zašto bi? Ko je taj predsjednik Ustavnog suda u odnosu na poslanike, koji mogu da ne rade, da ne ispune osnovnu dužnost dolaska na sjednicu, da prespavaju cijeli mandat, da blokiraju rad Parlamenta, a da, pri tome, primaju platu?

Vijeće Evrope nam, i pored probijanja roka, dozvolilo imenovanje predstavnika u Parlamentarnu skupštinu Vijeća Evrope, ali ni to nije dovoljan razlog za sazivanje i održavanje sjednice. Ma šta će nama neko tamo Vijeće Evrope određivati?!

Zaboravljaju neki poslanici obaveze koje jasno proizilaze iz Ustava i zakona Bosne i Hercegovine te podzakonskih akata koji regulišu rad Parlamenta Bosne i Hercegvine. U Poslovniku Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine  Bosne i Hercegovine Poglavlje II, Odjeljak A, nosi naslov „Prava i dužnosti poslanika“. „Poslanik ima pravo i dužnost PRISUSTVOVATI SJEDNICI Doma i sjednici komisija čiji je član. On učestvuje u njihovom radu i angažira se na pronalaženju rješenja i donošenju odluka kojima se osigurava izvršavanje ustavnih nadležnosti institucija BiH“ (član 7. stav 2 Poslovnika). „Poslanik ima pravo inicirati usvajanje, izmjene ili dopune Ustava BiH, zakona i drugih akata, kao i primijeniti druge postupke sadržane u ovom poslovniku“ (član 9. Poslovnika). „Poslanik je dužan baviti se pitanjima od političkog i javnog interesa“ (član 10. stav 1 Poslovnika). Ispravka – nisu neki poslanici zaboravili na svoje obaveze, oni ih SVJESNO IGNORIŠU. Pozivam ih stoga da ignorišu i pravo regulisano članom 12. Poslovnika – pravo na plaću i druge naknade, poslanički paušal i naknadu određenih materijalnih troškova. Znam da me neće poslušati, jer nema ih ko natjerati. Sankcija NEMA, a zakletva je zaboravljena čim je izrečena.