Bh. javnost je posljednjih
nedjelja uzburkana političkim aktivnostima stranaka i koalicija. Svega tu ima –
zastava, sabora, promjene imena, starih i novih koalicija... Raspon je zaista
veliki i teško je snaći se u moru saopštenja, deklaracija, huškačkih izjava,
postavljanja uslova i ucjena. Svi dokazuju da su u pravu i zašto ne valjaju oni
drugi. Lako se mogu zbuniti čak i oni kojima su političke analize posao, a kako
neće građani?!
Kome vjerovati i kako izvući
prave zaključke?
SEBI I SVOJIM OČIMA, dragi moji
Bosanci i Hercegovci!
Treba li, i koliko još dugo, da
slušamo priču o otcjepljenju, o tome kako živimo u kvazidržavi? Treba li da
nasjednemo na teoriju nelegitimnosti ovog ili onog, samo zato što ni/je član
ove ili one stranke? Hoćemo li dopuštati da se slave ratni zločinci i negiraju
odluke međunarodnih pravosudnih institucija? Hoćemo li slušati bajke o
stotinama hiljada novih radnih mjesta i privrednom rastu? Hoćemo li i dalje
dopuštati da nas zavađaju, prebrojavaju, vraćaju u prošlost, dok mi SVOJIM
OČIMA vidimo da nam to rade oni koji su za sebe, svoje porodice i uzak krug
svojih istomišljenika prigrabili bogatstvo koje poštenim radom ne bi mogli
steći ni za nekoliko života? Hoćemo li vjerovati onima čija imanja vrijede
milione maraka, čiji jedva punoljetni sinovi postaju uspješni biznismeni puneći
džepove javnim novcem, onima koji i tokove rijeka skreću zarad udobnosti i
lokacije vlastitog, basnoslovno vrijednog doma, onima u čijim rukama su
završavale vreće zlata skupljene za ratom napaćeni narod, onima koji, umjesto
nas, jedu zlatnim kašikama, onima čiji se prsti, kao pipci, nađu u svakoj vrsti
kriminala, korupcije? Hoćemo li stvarati vlastito mišljenje na osnovu onoga što
nam se servira u njihovim medijima, izvučeno iz konteksta, neobjektivno i
neprofesionalno. Hoćemo li?
Kad ćemo konačno shvatiti da se
radi o zabavi za narod, o laži i paralaži, kako bismo se zabavili svim drugim,
samo ne onim bitnim – našom svakodnevnicom i njihovom odgovornošću, jer se
nalazimo tu gdje jesmo? Dovoljno je krenuti od svoje porodice, rodbine,
prijatelja. Širom otvorimo i oči i um, posmatrajmo i izvodimo zaključke, vjerujmo
samo sebi i svojim očima. Vidjet ćemo surovu stvarnost i dijametralno
neslaganje između onog što vidimo i onog što pričaju i u šta nas ubjeđuju oni
kojima je interes da se, zbunjujući nas, zadrži postojeće stanje. A oni to rade
sistematski i zajedno. Vidjet ćemo da, dvadeset tri godine od završetka rata,
tapkamo u mjestu. Vidjet ćemo da nam nije bolje, da nema blagostanja i zlatnih
kašika, da su korupcija i kriminal postali normalna pojava, da su urušene sve
prave ljudske vrijednosti i da nema niti jedne oblasti života i rada za koju
možemo reći da funkcioniše normalno, vidjet ćemo hiljade ljudi svih životnih
dobi kako napuštaju ovu zemlju, u potrazi za normalnim životom.
Kada budemo vjerovali SAMO SEBI
I SVOJIM OČIMA, nametnut će se neizbježan zaključak da su se vladajuće elite
uplašile za svoj status bogatih i nedodirljivih, pa stoga treba ponovo
homogenizovati nacionalne korpuse, po sistemu „neka nas tlači naš“, uz
istovemenu diskreditaciju nekolicine onih koji razmišljaju drugačije, koji nude
drugačiji koncept ove zemlje i slamku za koju se možemo uhvatiti, kako bismo
isplivali iz blata u kojem se nalazimo.
Zato, ne dozvolimo da nam
zamagljuju vid, VJERUJMO SAMO SEBI I SVOJIM OČIMA!!!
Nema komentara:
Objavi komentar